Npr. on odlazi na poslovni put. Meni je teško, ali prema van sam cool. Ne želim priznati sama sebi, a kamo li njemu. Posvađamo se oko sitnice. Idući poslovni put, opet isto. Posvađamo se oko sitnice. Budući da se situacija par puta ponavlja, počela sam se pitati što se zapravo događa? Kako se ja zapravo osjećam? Umjesto da svima, a i samoj sebi pokušavam dokazivati kako mogu sama i kako mi ustvari nitko ne treba, pogledaj istini u oči i vidi kako se stvarno osjećaš unutar sebe. Zapravo mi jako fali i voljela bi da je sa mnom i teško mi pada što putuje.
Dekodirala sam svoj unutarnji osjećaj koji potiče moj osjećaj napuštanja. Zapravo, ranu iz ranog djetinjstva pohranjenu u implicitnoj memoriji( nesvjesnom). Budući da nitko ne želi osjetiti bol, staru zakopanu ranu, sustav( um) „zapakira“ tako da mi se lakše posvađati, nego sagledati istinu. Stvarno stanje stvari. Shvatila sam, te krenula na individualni rad osobnog razvoja. Radom na sebi emotivnarana je zacjeljivala. S vremenom sam jasno mogla izraziti što uistinu osjećam. A, to je:“Razumijem da moraš putovati radi posla. Svaki put kada ideš meni je teško. Kao da malo dotakneš u novoosvještenu do sada nesvjesnu ranu koja se zove osjećaj napuštenosti. Tada me zagrli i kaže:“I, ti meni fališ, niti meni nije ugodno ići bez tebe. Čuti ćemo se svaki dan i znaj da te volim i mislim na tebe stalno.“ Tada komunikacija krene otvorenog srca u dubljoj razini (tzv. „high road“), gdje nema ranjavanja i doticanja međusobnih rana (kao u tzv.“low road“), već suprotno iscjeljivanje međusobnih rana.
I nezrelog dijela osvijestili smo i postalo je zrelo. Tada nema svađe, već iskrenog razgovora otvorena srca. No, kada su naše emotivne rane nesvjesne, najčešće reagiramo iz tog dijela koji je nezreo i nesvjestan zatvorena srca, jer su podignute obrane. Kad reagiramo iz obrana, tada i partner reagira iz svojih obrana i tako se vrtimo u krug i dolazi do svađe i najčešće su jedno te iste. Kada jedan osvještava( radi na sebi), zapravo su oboje u win win situaciji, jer kada rana malo iscijeli može se razgovarati otvorena srca iz tzv.“ja“pozicije i osjećaja (npr. „Osjećam se povrijeđeno, teško mi je kada ideš na put, jer mi se javlja osjećaj napuštenosti. To je moja rana i teško mi je o tome. Ti nisi odgovoran/ a za to. Radim na tome u osobnom razvoju.“) Tko može ostati ravnodušan na to? I on/ona (partner/ica)otvori srce. Nije lako pogledati u svoj ranjivi dio, ali tako osvještavamo, iscjeljujemo i otapamo obrane i svoje i od partnera/partnerice.
Kako ćemo u svađi znati da se radi o rani iz djetinjstva, tj nesvjesnom nezrelom dijelu,zbog kojeg reagiramo iz obrana? Kada imamo pretjeranu emotivnu reakciju. Unutarnji dijalog:“mrzim te, ubila bi ga/ju.“
Ne brinite to imamo svi samo nismo svjesni. Svi imamo koktel 4 obrambene karakterne strukture, ovisno u kojem periodu života su emotivne regulacije i zadovoljavanje prirodnih potreba bilo previše ili premalo ili nije bilo. Tada su nas upravo te karakterne obrambene strukture spasile da bi se adaptirali na okolinu i preživjeli, no sada nas koče da živimo i budemo u odnosu otvorena srca bez obrana.
Sretno s dekodiranjem i osobnom rastu i razvoju
